Oporezivanje troškova testiranja na COVID-19
Kako je za veća okupljanja i putovanja i dalje potrebno predočenje negativnog nalaza PCR ili brzog antigenskog testa radi suzbijanja širenja Corona virusa, mnoga su se turistička i ugostiteljska poduzeća odlučila olakšati postupak testiranja svojim gostima. U suradnji sa zdravstvenim ustanovama testiranje je moguće provesti u prostoru ugostiteljskog objekta s tim da navedeni objekt uslugu testiranja fakturira gostu.
Prema institucionalnom oslobođenju iz čl.39. Zakona o porezu na dodanu vrijednost usluga testiranja na COVID-19 tretira se kao medicinska njega i usko povezana djelatnost i kao takva oslobođena je poreza na dodanu vrijednost u slučaju kada ih obavljaju osobe s javnim ovlastima ili organizacije slične prirode na temelju javnih ovlasti.
Međutim, u slučaju kad turistički ili ugostiteljski objekti organiziraju testiranje u svom prostoru za svoje goste – radi se o prefakturiranju i tad se obračunava porez na dodanu vrijednost. Prilikom prefakturiranja troška ne radi se o prolaznoj stavki, već o vlastitom trošku poreznog obveznika koje on prevaljuje na kupca. Tako zaračunani trošak se smatra nadoknadom učinjenih izdataka ugostiteljskog ili turističkog objekta koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća porez na dodanu vrijednost prema čl.4.st.1. Zakona o PDV-u.
U poreznu osnovicu prema čl.33.st.3. Zakona o PDV-u ne ulaze iznosi koje obveznik zaračunava ili prima od kupca kao povrat na izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan. Bitno obilježje prolaznih stavki za poreznog obveznika je uvijet da navedeni iznos obvezniku nije prihod ni rashod.
Dakle, da bi se iznos troška testiranja mogao priznati kao prolazna stavka potrebno je zadovoljiti sljedeće uvjete: da se usluga testiranja zaračunava gostu kao povrat na izdatke plaćene u njegovo ime i za njegov račun, da za uslugu testiranja poduzetnik koji pruža uslugu smještaja nije priznao ni prihod ni rashod, da je ugovoreno da poduzetnik koji pruža usluge smještaja plaća ustanovi uslugu testiranja koja je pružena i fakturirana gostu te ju poslije zaračunava gostu.
Ukratko, bitno je znati da se cijena testiranja može tretirati kao prolazna stavka, dok je usluga nabave testa osnovica na koju se obračunava porez na dodanu vrijednost.
Ukoliko trebate konzultacije o knjiženju troškova testiranja Vaših komitenata, slobodno nam se obratite na: [email protected]