Praćenje i knjiženje dionica
Dionice dioničkih društava s kojima poduzetnik raspolaže smatraju se financijskom imovinom raspoloživom za prodaju. Početna vrijednost dionica mjeri se po fer vrijednosti koja predstavlja trošak stjecanja, s tim da se i transakcijski troškovi prilikom ulaganja pribrajaju ukupnoj nabavnoj vrijednosti. Transakcijskim troškovima smatramo plaćenu brokersku naknadu kao i bankarske naknade platnog prometa koje su nastale prilikom podmirenja troškova kupnje. Početno nabavljanje dionica knjiži se potražno na konto žiroračuna tvrtke i dugovno na konto dionica u nepovezanim društvima na klasi 0.
Naknadna procjena vrijednosti financijske imovine, odnosno revalorizacija, obavlja se na svaki sljedeći datum bilance i to po trenutnoj fer vrijednosti bez umanjenja za iznos transakcijskih troškova. Razlika između dotadašnje knjigovodstvene vrijednosti i procjenjene fer vrijednosti priznaje se i knjiži kao revalorizacijska pričuva na klasi 9.
.
Ukoliko je procjenjena fer vrijednost veća od dotadašnje knjigovodstvene vrijednosti, navedeno povećanje se knjiži kao vrijednosno usklađenje na dugovnu stranu, a povećanje revalorizacijskih rezervi i odgođena porezna obveza na potražnu stranu. Ako je došlo do smanjenja fer vrijednosti u odnosu na dotadašnju knjigovodstvenu vrijednost, tada se knjiženje provodi kao vrijednosno usklađenje na potražnu stranu, a smanjenje revalorizacijskih rezervi i odgođenu poreznu obvezu dugovno. Odgođena porezna obveza se knjiži prema stopi poreza na dobit koja je na snazi u trenutku procjene. Također, u slučaju umanjenja vrijednosti potrebno je procjeniti postoji li objektivan dokaz o padu vrijednosti. Ukoliko se za financijsku imovinu koju poduzetnik posjeduje ne može pouzdano utvrditi fer vrijednost iz bilo kojeg razloga, tada će se vrijednost takve financijske imovine mjeriti po trošku stjecanja.
Prestanak priznavanja financijske imovine nastupa u trenutku kad poduzetnikova prava na kontrolu nad ugovornim pravima navedene financijske imovine isteknu ili su prekinuta iz bilo kojeg razloga. Prilikom prestanka priznavanja, najčešće u slučaju prodaje, razlika između knjigovodstvene vrijednosti i zbroja svih primljenih naknada i eventualne ostvarene imovine umanjene za preuzete obveze knjiži se kao dobitak ili gubitak tekućeg razdoblja.
Prodaja dionica čija je vrijednost porasla od trenutka kupnje knjiži se u prvom djelu kao izlaz prodane financijske imovine, s tim da se od ukupnog iznosa koji se dugovno knjiži na konto potraživanja za prodanu financijsku imovinu, oduzima eventualna brokerska naknada. Razlika između ukupne prodajne vrijednosti bez brokerske naknade i nabavne cijene te ispravka vrijednosti predstavlja iznos koji se knjiži na konto prioda od prodaje dionica. Drugi dio knjiženja se sastoji od knjiženja revalorizacijskih rezervi i odgođenih poreznih obveza na dugovnoj strani, dok je protustavka taj ukupni iznos na kontu prihoda.
Ukoliko je vrijednost dionica pala od trenutka kupnje do trenutka prodaje, potrebno je knjižiti gubitak tekućeg razdoblja. Prvi dio navedenog knjiženja provodi se na dugovnu stranu konta potraživanja za prodanu financijsku imovinu kao izlaz financijske imovine uz uvjet da nema prihoda već se razlika između prodajne cijene i zbroja umanjenja knjigovodstvene vrijednosti knjiži na dugovnu stranu konta gubitaka od prodaje dionica. Zbrojem umanjenja knjigovodstvene vrijednosti smatra se zbroj iznosa nabavne cijene dionica i iznosa ispravka vrijednosti. Iznos revalorizacijskih rezervi i odgođene porezne obveze se knjiže na potražnu stranu, dok je protustavka zbroj te dvije stavke na dugovnoj strani konto gubitka od prodaje financijske imovine.
Ako želite znati više o knjigovodstvenoj strani dionica ili imate praktičnih pitanja, obratite nam se s povjerenjem na: [email protected]